Trideset i pet izvedenih hotela te preko dvadesetpet projekata za razna turistička naselja, u samo 25 godina intenzivnog rada, čini arhitektonski opus Zdravka Bregovca fascinantnim, i teško ponovljivim. Kvaliteta i dosljednost koncepta te inovativnost u kombiniranju arhitekture neoavangarde i turizma, kroz različite tipologije hotela kao dolazeće i gotovo pa neistražene grane i djelatnosti nove globalne ekonomije, potpuno je promjenila poglede, pravila i navike arhitektovog djelovanja na našim prostorima. Pionirski eksperimenti u komponiranju i artikulaciji hotelskih funkcija, dijagramska preciznost i organizacija građevina, programatska dosljednost svakog od hotela, te lakoća projektiranja, odluka i brzine djelovanja, čini i danas arhitekturu Zdravka Bregovca inspirativnom i poticajnom za rad i stvaranje.
Izložbu cijelovitog arhitektonskog opusa arhitekta koji je svojim realizacijama hotela i turističkih naselja snažno oblikovao arhitekturu jadranske obale 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, mogli smo ovih dana pogledati u Muzeju Arhitekture, a njegove brojne radove upoznati kroz brojne fotografije i nacrte temeljito predstavljene u knjizi autorice Ivane Nikšić Olujić, u nakladi Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti. Danas donosim i djelove emisije emitirane 18. lipnja 2015. u sklopu redovitog programa kulture HRT 3. kanala, pod nazivom Trikultura, koju je uredila Ana Marija Habijan, organizirala Kristina Burdelj, a scenarij napisala Tamara Bjažić Klarin.
Zdravko Bregovac rodio se 4. ožujka 1924. godine u selu Dinjevcu kraj Đurđevca. Po završetku prvog razreda gimnazije seli se s obitelji iz Bjelovara u Zagreb, gdje otac, profesor matematike, napreduje i postaje viši školski inspektor Ministarstva nastave. Nakon što je 1942. maturirao na Trećoj muškoj realnoj gimnaziji, Bregovac upisuje elektrotehnički smjer Strojarskog odsjeka Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, da bi nakon prvog semestra, uz dozvolu tadašnjeg dekana Frana Bošnjakovića, prešao na Arhitektonski odjel. Profesor Juraj Denzler u početku je bio protiv prelaska novog studenta no kasnije je i sam priznao kako mu je drago da je pogriješio. Diplomirao je 15. veljače 1949. na zagrebačkom Tehničkom fakultetu u generaciji s Vjenceslavom Richterom, Josipom Vidakovićem, Vladimirom Zarahovićem i Srđanom Baldasarom.
Početak njegove arhitektonske karijere vezan je uz Zagreb, gdje se s Božidarom Rašicom, Bernardom Bernardijem, Zvonimirom Radićem, Vladimirom Zarahovićem i Vladom Kristlom tijekom 1951. godine priključuje jezgri grupe EXAT 51, eksperimentalnom atelijeru, koju su dotad činili Vjenceslav Richter, Ivan Picelj i Aleksandar Srnec, te s njima potpisuje i manifest grupe. Nakon sedam eksperimentalnih i istraživačkih zagrebačkih godina seli se u Opatiju i zapošljava u Građevno-projektnom zavodu u Rijeci, da bi već 1961. godine osnovao vlastiti arhitektonski biro Opatija-projekt, koji će postati jedan od vodećih u turističkoj izgradnji Hrvatske.
U Rijeci i Opatiji tada rade brojni hrvatski arhitekti, između ostalog i specijalizirani za turističku izgradnju; lgor Emili, Ninoslav Kučan, Boris Magaš, Zdenko Sila, Andrija Čičin-Šain i Darko Turato. Kao izrazito društvena i komunikativna osoba s jakim menadžerskim impulsom, Bregovac izabire područje rada koje je odgovaralo njegovu temperamentu i svjetonazoru, te započinje profesionalnu aktivnost isključivo u području turističke izgradnje.
Period 60-ih i 70-ih godina intenzivnog Bregovčeva djelovanja koincidira s dekadom hrvatske arhitekture 20. stoljeća koja je dominantno u znaku turističke izgradnje. Nakon poratne obnove te masovne izgradnje stambenih objekata i zgrada socijalnog standarda, škola i zdravstvenih ustanova, turistička izgradnja relativno je novo područje, dok potreba za turističkim objektima raste iz godine u godinu. Grade se hoteli za strane turiste, otvaraju se granice te započinje izgradnja Jadranske magistrale koja je 1959. godine stigla do Zadra. Koliki je bio zamah turističke izgradnje, najbolje ilustrira podatak da je uz magistralu do 1961. bila predviđena izgradnja 24 motela s 2.000 kreveta.
Tijekom 1960. godine Bregovac projektira hotele u Lovranu, Mošćeničkoj Dragi, Opatiji i Malom Lošinju te turistička naselja u Poreču, Medveji i Mošćeničkoj Dragi. Za turističko naselje Molindrio u Poreču predlaže sedam različitih tipova bungalova za 440 ljudi. Pozvan je na interni natječaj za hotel Lipovica u istoimenoj uvali u Opatiji (preteči hotela Ambasador i Golf, gotovo istih gabarita). Također iste godine dovršava hotel Helios u Malom Lošinju, niski paviljonski objekt uklopljen u prirodu i borovu šumu koji se brojnim strehama, pergolama i prolazima stapa sa lokalnim terenom.
Iako je djelovao i gradio punih dvanaest godina nakon diplome, 3. lipnja 1961.godine Bregovac polaže stručni ispit te je tako prvi puta službeno pozvan kao glavni arhitekt i projektant na uže natječaje za turistička naselja u Medveji i Mošćeničkoj Dragi. Također odaziva se na pozivni natječaj za hotel Ambasador u Opatiji na kojem osvaja I. nagradu, iza kojeg slijedi realizacija tada najreprezentativnijeg i najvećeg novog hotela. Taj će hotel obilježiti njegovu karijeru, i postati novi znak opatijskog i Jugoslavenskog turizma.
Paviljonska hotelska izgradnja bila je prvi oblik izgradnje turističkih zgrada te ju u svojim počecima koristi i Bregovac. Paviljoni su imali isključivo smještajne kapacitete i prema potrebi su se multiplicirali po dostupnoj i planiranoj lokaciji. Ugostiteljski i dopunski sadržaji nalazili bi se u zasebnom paviljonu. Primjenjujući, analizirajući i istražujući taj model, Bregovac realizira paviljonsko turističko naselje Sant Andrea u Rapcu koje čine četiri trokatna paviljona — spavaonica i zasebni paviljon sa zajedničkim iskIjučivo ugostiteljskim i zabavnim sadržajem.
Za hotel Lanterna kojeg u Rapcu izvodi 1965. godine, često od autora spominjan kao njegov omiljeni projekt, po prvi puta se javlja centralni cortile, te koncipira hotel s unutrašnjim vrtom kojeg će i kasnije vješto i često varirati u brojnim projektima. U prizemlju hotela smješteni su razni društveni sadržaji (trgovine, restorani, bazen), a na dva kata hotelske sobe — manje prema unutrašnjem vrtu, a veće na vanjsku stranu. Atrijsku tipologiju i zelenilo koje prolazi kroz hotel posebno dolazi do izražaja na projektu hotela Bellevue na Lošinju kojeg završava tijekom 1966. godine. Na I. zagrebačkom salonu izlaže projekt netom otvorenog Motela Ičići, smještenog nad samim lungo mareom, sa sobama s loggiama orijentiranim na more i s osnovnim hotelskim sadržajima. Na ovom primjeru jasno je vidljivo koliko su se norme, pravila i standardi u hotelskoj izgradnji promijenile , dvokrevetna soba tog hotela danas bi bila jedva jednokrevetna. To je ujedno i prvi od pet izgrađenih Bregovčevih motela.
Nastavlja se…..