Trideset i pet izvedenih hotela arhitekta Zdravka Bregovca, prikupljenih i prikazanih kroz knjigu Ivane Nikšić Olujić, jasno oslikavaju fascinantan i danas teško ponovljiv arhitektonski opus. Kvaliteta i dosljednost koncepta, te dotad neviđena inovativnost u kombiniranju umjetnosti neoavangarde grupe Exat 51 i turizma, danas 50 godina nakon nastanka i dalje su veoma su inspirativni i poučni. Djelovanjem i projektiranjem kroz različite tipologije, veličine i organizacije , bez obzira dali se hotel nalazio na obali Jadranskog mora ili je pak položen u gustu šumu Like i planine Slovenije, Bregovac stvara dotad neviđene turističke konstrukte, prostore koji boravak gosta u hotelu pretvaraju u nezaboravna iskustva.
Sustav paviljonske izgradnje koje smo već prikazali u prošlom prilogu i primjerima Rapca, Bregovac spretno koristi sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća za organizaciju hotela Bellevue i Jezero na Plitvičkim jezerima. Dvokatni paviljoni s hotelskim sobama spojeni su centralnim paviljonom u kojem se nalazi ulazni hall i ugostiteljski sadržaji. Hotelske paviljone Bregovac smještava u vrtače i prostore prorijeđene šume, nastojeći volumenima i gabaritima hotela izbjeći konkuriranje prirodi i topografiji zatečenog terena. Bregovac se na ovim hotelima također veoma vješto i izdašno koristi drvom za gradnju i unutrašnje uređenje, dok velikim dvostrešnim krovovima položenim na čiste bijele kubuse, postiže očekivani i od turista željeni planinski ugođaj.
U pismu profesoru Strižiću koji je tih godina u egzilu izvan Jugoslavije, inače izrađivaču plana za Nacionalni Park Plitvice i njegovom profesoru s fakulteta u Zagrebu, Zdravko Bregovac piše: “Spomenuli ste Plitvice. Znam da je to Vaša simpatija odavna i sjećam se dijapozitiva s predavanja i respekta kojeg ste nam svima prenijeli prema tom području i toj ljepoti. Nadam se da Vas nisam iznevjerio, onim što sam tamo učinio. Sagradio sam tamo jedan hotel Bellevue, paviljonski, sav u drvu u eksterijeru i interijeru, a za taj sam objekt 1963. dobio Saveznu nagradu za Arhitekturu, kao najbolji projekt i realizacija.”
Početkom 70-ih godina na Plitvicama se otvara i hotel Jezero, drugi Bregovčev hotel koji je izniman spoj paviljonskog i atrijskog tipa, gdje se na centralnu zgradu u kojoj se nalaze sve uslužne prostorije, ali i hotelske sobe, naslanjaju dva isključivo smještajna paviljona. Razni sadržaji smješteni su ispod razine terena, uklopljeni i smješteni u prirodnu vrtaču, tako da su dvorana za konferencije, zatvoreni bazen i parkiralište orijentirani na upušteni atrij, čime je maksimalno iskorišten teren i spriječena dodatna devastacija šume.
Tijekom 1967. godine Bregovac projektira i izvodi hotel Golf na Bledu. U to doba to najluksuzniji hotel u Sloveniji i bivšoj državi, koji se nametnuo svojim bogatim rješenjima interijera te bio mjesto okupljanja, prezentacije i velikih političkih i privrednih skupova. Kako u svojoj knjizi navodi Ivana Nikšić Olujić sjedeće garniture i kompletan interieur s opremom, sada izveden od uvoznih materijala, dobivaju na udobnosti i veličini, grubo tkanje i nerafinirani detalji obrtnika koji se polako prilagođuju višim standardima turizma zamjenjuje pliš i kvalitetnija koža, zastori su tanji, finiji, a kvaliteta tapisona i kamenih obloga sve bolja. Osim zimskog vrta, koji daje poseban ugođaj, u interijeru je i puno zelenila. Hotel se poput rješenja za hotel Ambasador u Opatiji soliterno polaže u okoliš s velikom i prostranom bazom koja okuplja sve sadržaje i usluge hotela od ulaznog halla, kafića, restorana, pa sve do bazena. Sobe su smještene u vertikali hotela, okupljene oko centralne jezgre s liftovima.
U vrijeme masovne izgradnje turističkih naselja 70-ih godina, na obali od Piranskog zaljeva, Istre, u okolici Zadra, Makarskoj, pa sve do Dubrovačkog i Crnogorskog primorja započinje razvoj velikih hotelskih resorta, Bregovac u suradnji sa Antonom Turinom radi kompleks Maslinicu u Rapcu kojim obzirnije pristupa ambijentu i zatečenom okolišu. Kompleks čine hoteli Mimoza, Hedera i Narcis s kaskadama hotelskih soba i jakim horizontalama s loggiama na vrhu. Hoteli su sagrađeni u jednoj od zapadnih uvala mjesta, tik do najstarijeg maslinika na tom području. Struktura hotela sa svojim terasama prati nagib brda i doline, odmičući se od plaže bez zatvaranja uvale, otvarajući dolinu javnim sadržajima i kampu s pratećim sadržajima.
Tijekom 1970 godine, na periferiji Zadra, u naselju Borik, Bregovac u suradnji sa Ivanom Filipčićem otvara novi koncept hotela. Novi projekt prilika je da izravno suprotstavlja i paralelno razvija dvije različite, ali dobro studirane tipologije hotela: već znani i primjenjeni atrijski hotel Park i novi, strukturalistički kasetirani hotel Barbara na kojem istražuje nove načine organizacije hotela i modele učinkovitog i brzog građenja. Za izvedbu konstrukcije korišten je sistem velikih glatkih oplata za armiranobetonske stijene, dok su podovi i stropovi veliki montažni elementi, čime je izbjegnuto dodatno žbukanje i sušenje građevine koja se mora otvoriti na točno planirani datum. Hotel Barbara sagrađen je u samo sedam mjeseci, te je i danas jedan od najbrže izgrađenih hotela na Jadranu. Ovdje dobro razrađenu tipologiju razvijat će i dalje na hotelima Karolina i Eva na Rabu kojeg radi u suradnji s Darkom Turatom, te na hotelima Apolo i Fortuna u Rapcu.
Ova dva Bregovčeva hotela Radovan Ivančević nazvao je antitetičkim parom. To je za njega trenutak opraštanja s klasičnim funkcionalizmom šezdesetih i početak nove tipologije. Zahtjevi turističkog tržišta sve su viši, a i mogućnosti gradnje pojavljuju se novi materijali, nova konstruktivna rješenja. Željka Čorak u svojim analizama i tekstovima o Bregovčevim hotelima smatra te specifične i prepoznatljive fasade vrlo uspješnima, igre svjetla i sjene posebno rafinirane. Posebno ističe rabački hotel Apolo, čiji su razmjeri i ritam loggia-balkona usklađeni s mjerilom okolnih malih zdanja, gdje dosljedna asimetrija stvara dojam spontanosti.
Tijekom 1970. godine Zdravko Bregovac odlučuje svoja bogata iskustva podijeliti s mlađom, dolazećom generacijom turističkih djelatnika, te postaje izvanredni profesor na Hotelijerskom fakultetu Sveučilišta “Vladimir Bakarić” u Rijeci. Ovdje će godinama do svoje mirovine predavati predmet Objekti u turizmu — planiranje, izgradnja i opremanje. Znanja, iskustva projektiranja i organizacije sustava koji neočekivano spajaju arhitekturu, umjetnost, turizam i ekonomiju gotovo su pa idealno preklopljeni, složeni u građevinama koja trajno inspiriraju današnja promišljanja i istraživanja u arhitekturi turizma.
Zahvaljujem kolegici Ivani Nikšić Olujić, te emisiji Trikultura, urednici Ana Mariji Habijan, organizatorici Kristini Burdelj i scenaristici Tamari Bjažić Klarin.