Heizerova Zemlja, Heizerove Stijene, Heizerov Crtež

“Masa može biti vakuum ako ga svemir prožima.” Michael Heizer, 1969

Kada je početkom šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća Michael Heizer ulazio u svijet suvremene umjetnosti, s američke scene započeo je silazak velikih umjetnika apstraktnog ekspresionizma i akcijskog slikanja, od Williama De Kooninga do Jackson Pollocka. Pop i minimalistički umjetnici Claes Oldenburg, Roy Lichtenstein, Donald Judd, Ellsworth Kelly i Frank Stella pokušali su identificirati principe vizualnosti koja više nije bila vezana za narcisoidnu sliku individualnog, privatnog identiteta te su započeli s istraživanjem i prikazom svijeta utemeljen na neosobnom, anonimnom tijeku svakodnevnog svemira.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

“Volim raditi tako velike stvari da nijedna kamera ne može uhvatiti moj rad. Volim stvoriti osjećaj da vidite samo umjetničku sekvencu. Ja ne trebam geštalt. To je tipično europski način, ja sam pravi američki umjetnik.” Michael Heizer, 1969

Image may be NSFW.
Clik here to view.

Ideja umjetnika koji tih godina dolaze na scenu bila je direktno stavljanje u odnos sa svijetom konkretnih, svakodnevnih stvari. Pritom, takova direktna komunikacija ne rezultira iskrivljavanju fakata, nego oni sami postaju nedjeljiv dio nastalog predmeta, proizvoda, fetiša i umjetničkog djela. Umjetnost se afirmira kao magnetska međusobna povezanost umjetnika i stvarnosti. Umjesto da se zatvori u maternicu usamljenog, mističnog razmišljanja, umjetnik se predstavlja kao posrednik između gledatelja i slike, publike i stvari, uvodeći interpretativni element objekta kao znak i ikonu, volumen i oblik. U tom kontekstu Michael Heizer i njegov rad pronalazi neophodnu preciznost i snagu pročišćenja uspostavljajući pritom potrebnu razinu jasnoće, oštrine i britkosti u analizi i tumačenju svijeta.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

“Zadatak umjetnika nije da oblikuje, organizira, kombinira ili integrira, nego jasno ukloni.” Michael Heizer, 1969

Image may be NSFW.
Clik here to view.

Heizerovi radovi od samog su početka usmjereni prema apsolutnoj ikonskoj jasnoći i zaglušujućoj tišini unutar koje se manifestiraju. Ta njegova specifična mentalna operacija usmjerena je na pronalaženje duboko skrivene veze između fenomena i mjesta, veze koja se izražava kroz geometrijsku definiciju nečega što nedvosmisleno prikazuje prazninu, oblikuje jasno shvatljivu odsutnost. Heizer svojim radovima uspostavlja kontinuitet između ljudske intervencije i prirodnog mjesta. S obzirom na to da svaka ljudska aktivnost, pa tako i umjetnost Michaela Heizera, ima neko mjesto/sjedište te redovito donosi promjenu, zanimljivo je vidjeti kako on jasnu transformaciju zatečenog konteksta ne definira dodavanjem, već pomicanjem, redistribucijom zatečenog. On traži potvrdu u zatečenoj prirodi, prikuplja, razdvaja, transportira i koristi njenu latentnu supstancu i zatečenu silu.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

“Atomska bomba je za mene krajnja skulptura. Svijet će nakon njezine detonacije biti vraćen u kameno doba, a postavlja se pitanje kakva će se umjetnost nakon toga nastati?” Michael Heizer, 1970.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

Jedan od najpoznatijih radova Michael Hezerer, Double Negative, iz davne 1969.-70. godine, stvoren je odvoženjem materijala nizbrdo, eksplozivom, traktorima i bagerima, velikom masom sirovine. Proces rezanja, transporta i sedimentiranja rezultirao je rezom s dvije strane litice koja postaje oblik same intervencije. Stranice reza također su izvor materijala koji pada, kotrlja se i sedimentira u podnožju brda. Konačni rezultat proizlazi iz vizualne ravnoteže između mjesta i skulpture, između dva dijela iskopa i između ukupnog zbroja negativnog prostora dvaju simetričnih rezova i punine / praznine mase. Kist ili olovka, dlijeto ili škare, ne razlikuje se u slučaju Michaela Heizera od eksplozije dinamita ili iskopa. Sve su to odlučujuće, apsolutne intervencije koje označavaju površinu ili masu. Oni su tragovi, jednostavni ili složeni, čisti ili nazubljeni, koji uvijek predstavljaju udar na “kožu” papira, platna, metala, drva, mesa, tijela, pijeska, kamena ili zemljane kore.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

“Zbog rada u Nevadi i korištenja teške opreme, moj je posao postajao sve veći i veći. Počeo sam raditi s konceptima arhitektonskog mjerila. Kad sam izgradio Double Negative, shvatio sam da sam sagradio nešto veliko kao neboder, nešto veće duljine od visine samog Empire State Buildinga. Od tada to je postao važan odnos za mene.” Michael Heizer, 1971.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

S druge strane Michael Heizer dobro zna kakav osjećaj u čovjeku izaziva određeni materijal ili dobro izrađena, položena ili u prostor postavljena skulptura. On vjeruje u moć koju takvi elementi posjeduju kada im damo priliku da govore. Heizer iskopava velike komade kamenja, izvlači dolmene i menhire iz zemljine kore te ih vuče, povlači, postavlja i zabija u muzeje ili njihove vrtove. Ostavljajući tragove u parkovima, crtajući zemljom koju vuče bagerima, izvlačeći linije koje postaju humci, jarci, brda ili doline Heizer uvodi elemente prirode u elitne galerije i muzeje.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

“Moj rad se može shvaćati i kao umjetničko djelo, može se smatrati pravim američkim umjetničkim djelom, ali on ne mora nužno biti u zbirci Metropolitan Muzeja.” Michael Heizer, 1975.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

Uzimajući u obzir zakone umjetnosti, skulpture i slikarstva Heizer kao da ponovno otkriva i prikazuje posjetitelju muzeja iskonsku kreativnu moć, dah odozdo, energiju zemlje uhvaćenu u skulpturi. Displaced/Replaced Mass iz 1969. godine te njihov nastavak Geometric Extraction iz 1984, kojeg radi za Muzej suvremene umjetnosti u Los Angelesu, Heizer koristi valoviti karton za stvaranje velikih volumetrijskih ulomaka. Na njihovoj površini, na stalni, homogeni način, litografski ispisuje “umrljanu” sliku, proizvod fotografske manipulacije geološkim materijalom.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

“Moja slika je granit, fotografirana i povećana mnogo puta ostavljajući biotitne kristale i kristale kvarca vidljivim. Upotreba kartonskih ploče ima svoje analogije i materijalne reference, to je skromni materijal, sličan prašini, šljunku i stijeni koju godinama koristim.” Michael Heizer, 1985.

Image may be NSFW.
Clik here to view.

Na površini velikih geometriziranih kartonskih elemenata organiziranih u muzejskim prostorima pojavljuju se zrnca, mrlje i tragovi koji su proizvod kemijskih, fotografskih postupaka i snimanja skrivenih detalja u kamenju i stijenama. Heizer također snima fotografije nastale kemijskim procesima između srebrnog nitrata i običnog fotografskog papira. Uvećava i ponovo snima slike koje uzastopno izlaže opsežnoj dvanaest-minutnoj ekspoziciji te ih povećava do njegove neprepoznatljivosti. Predmet njegovih fotografija je i željezni prah koji pod utjecajem magneta na velikom vakuumski stolu stvara promjenjive slike polarizirane materije. Svaki materijal bio on blato ili kamen, željezni prah ili srebro i papir, bager ili kamen, dinamit ili stijena svi su oni u službi crteža Michael Heizera. Alat umjetnosti u vremenu i prostoru trajno intrigantne suvremenosti.

Image may be NSFW.
Clik here to view.